Udruga Dijete je aktivirana od samog Djeteta koje želi reći odraslima o:
„dječijom igri“
za koje Dijete žrtvuje svoj život s uvjerenjem da je „to“ toliko važno, a odrasli ne mare za to jer se „dječija igra“ ne može pretvoriti u materiju – novac,
Dijete se igra i u toj igri ne vidi moguće opasnosti i radosti, ne vidi dali će uskoro ručak ili pada noć, Dijete se jednostavno igra kao da će uvijek biti „lijep i sunčan dan“ igra se iz trena u tren, a ako Ga pitate koliko će trajati igra odgovor je: „tupi pogled“, jer – zar je to važno koliko će igra trajati i zato Dijete pretrči preko ulice bez obzira na promet brzih vozila čiji se vozači jednako tako ne brinu za Dijete koje bi možda moglo izletjeti na ulicu bez upozorenja!
Tko je kriv?????
Djete je krivo jer je izletjelo na ulicu bez upozorenja, a vozač je u šoku jer se to dogodilo, dalje, roditelji su krivi jer nisu čuvali Dijete i oni će snositi svu odgovornost, a na kraju sve boli se svedu na Dijete koje je doživilo strah (kao i drugi), šok (kao i drugi), ali samo je u svemu tome okusilo bol, možda i sakaćenje ili smrt što drugi ne mogu samo zato jer su oni odrasli i to su u zakonima ljepo argumentirali tko kad i za što odgovara.
Postoje zaštite za sve moguće na ovom svijetu, materije, sustave, države, mora, šume, potoke, životinje, planine, skupine ljudi, cvijeće, pašnjake, travnjake… i tim svim mogućim zaštitama i sakaćenja zemlje su mediji puni toliko da informacija o potrebitom Djetetu nema gdje stat, jer dan ima 24 sata, a svaki minut je popraćen reklamama, novčenim igrama, i vjestima o opstanku jednog djela ljudstva i ljudi su zaštićeni, ako ne u neurednoj zemlji onda je zaštićen time što je odrastao i što može na svoju volju nešto napraviti ili ne.
Dijete želi, voli, suosjeća, raduje se, tuguje u svojoj igri čekajući da odrasli to primjete i da se osmjehnu ili obazru na Djetetovu „igru“, jer koliko je Dijete radosno što se „igra“ jednako je toliko radosno da to odrasli primjete, bez obzira što će val u narednoj sekundi izbrisati Djetetov crtež, vjetar odnjeti list na kojemu je bio leptir i Djete je razgovaralo s njim a leptir mu je odgovarao mahanjem krila, ptica koja će odletjeti, kula biti srušena jer je od pjeska a tako je ljepa bila… to
Dijete ne žalosti, ali ga žalosti kad ja odrastao pored nisam uključio svojih par sekundi da se zadivim Djetetovom igrom.
Dijete u siromašnim djelovima svijeta bezbrižno hoda kao Dijete u bogatim djelovima svijeta, jedina je razlika što Dijete u bogatom djelu svijeta živi i odraste a u siromašnim je rjetkost da Dijete odraste, jer mu netko nije dopustio…
Tko Djetetu nije dopustio da odraste???
ODGOVOR – informacija
Vrlo jednostavno ovako govore:
E da ja znam odma bi uradio————–
E da ja znam ja bi—————————-
E da ja znam sve što mogu bi————————
E da ja znam bez problema bi ————————-
ali čovijek nezna i to čovjek koji može biti informiran vrlo jednostavno , ali opet nije informiran i ako je informiran onda je informacija da je novac pokraden, da su lažni siromasi, da je stanje u našoj okolini toliko teško da se i ne pomišlja pomagati drugome kad je u samoj državi, gradu, ulici, obitelji stanje „alarmantno“ – to je ono što je kritično,
jer kad bi ljudi bili informirani o potrebitima, samim tim što informirani ljudi imaju hod, sluh, vid bez obzira na svakodnevne probleme čovjek bi bio samim činom pomislida može drugome pomoći bio odušvljen a kamoli radom za drugog od potrebe i to da je Djete.
Nije se sreo čovjek koji je pomogao potrebitom i zažalio!